subota, 11. lipnja 2016.

Afrički patuljasti jež, nikoga ne ostavlja ravnodušnim, nezahtjevan je kućni ljubimac.

Afrički patuljasti jež, nikoga ne ostavlja ravnodušnim, nezahtjevan je kućni ljubimac.
                                                                 maleni ljepotan
Afrički patuljasti jež, sisar i "bubojed", već je godinama izrazito popularan u svijetu kućnih ljubimaca. Ako vam pobjegne u kući - on neće pojesti kablove, što je definitivno veliki plus. Takođe, afrički patuljasti jež ne cvili kada vas nema, a nije zločest i zahtijevan. Ali, ukoliko se odlučite da nabavite ovu životinjicu morate da zadovoljite tri uslova:

- S obzirom da se radi o životinjici koja dolazi iz tropskih dijelova Afrike, temperatura u prostoriji u kojoj boravi trebalo bi da bude 20°C.
-Žive isključivo u zatvorenom prostoru koji nije na promaji (a poznato je da je promaja najveći neprijatelj!). Svakako bi trebalo da pripremite kućicu u terariju u kojem su smiješteni.
-Ne smiju biti izloženi direktnom suncu.
Ova životinjica koju su još u IV vijeku prije n.e. pripitomili Rimljani ne oboljeva često, a bolesti su najčešće rezultat grešaka u držanju. Kvalitetna hrana za mačke, slatko voće i "domaći" insekti njihova su ihrana, ali kako su skloni debljanju potrebno je da se vodi računa o njihovoj težini koja ne bi trebala da bude veća od 500 grama.
U kontaktu s drugim životinjama izrazito je miroljubiv, a odnos s djecom poželjan je uz prisustvo odrasle osobe. 
Afrički patuljasti jež, koji nikoga ne ostavlja ravnodušnim, nezahtijevan je kućni ljubimac koji danju uglavnom spava, a uveče je veoma aktivan.
KARAKTERISTIKE
Porijeklom je iz Afrike, ali takođe živi i širom Evrope, Azije i na Novom Zelandu. Afrički patuljasti jež je sitni sisar iz porodice Erinaceinae. Njihova osnovna karakteristika je prisustvo bodlji koje su u stvari tvrde šuplje dlake načinjene od keratina i dugačke su do 3 cm. Rađaju se sa malim i veoma mekanim bodljama, koje nakon šest nedjelja otpadaju da bi izrasle nove i prave. Bodlje im služe prvenstveno kao zaštita, nisu otrovne i ne mogu se lako odstraniti od tijela. Kod svih vrsta ježeva one su namijenjene u odbrambene svrhe, usmijerene su ka spoljašnjosti, a ježevi imaju sposobnost da to obezbijede umotavanjem tijela u lopticu. Donji dio tijela, noge i njuška prekriveni su finim krznom bijele boje. Karakteriše ih ovalan oblik tijela i kratak rep. Težina koju dostižu je do 500 grama, a dužina oko 17cm, a nekad i više. Na prednjim šapama imaju 5 prstiju, dok se zadnje noge završavaju sa po 4 prsta sa dugim noktima koji stalno rastu. Najrazvijenije im je čulo mirisa i imaju odličan sluh. Najčešći su u normalnoj pepeljasto braokastoj bolji, ali su takođe veoma zastupljeni i albino afrički patuljasti ježevi.
SMJEŠTAJ
Ovaj ljubimac može se držati u kavezu ili terarijumu, minimalnih dimenzija 60x60x35 cm. Dno treba da bude bogato obloženo piljevinom da bi jež mogao rovati i zakopavati se. Osim toga potebno je obezbijediti mijesto za sakrivanje, a to mogu biti kućice, cijevi, ili krpe pod kojom će jež spavati i gdje će se osjećati sigurno. Iako tokom dana uglavnom spavaju, probude se samo da piju vodu i da jedu, ježevi se uveče bude i tada treba da budu što aktivniji. Dobro je u kavez postaviti krug za trčanje i druge igračkice na koje može da se penje. Osim toga ježa je dobro pustiti da se šeta po stanu uz nadzor. Ovi mali ljubimci za razliku od mnogih drugih životinja ne grizu kablove ili dijelove namještaja, ali su veoma radoznali i vole djetaljno da ispitaju njuškom teritoriju u kojoj su. U kavez ili terarijum treba postaviti dvije posudice za hranu: jednu za suhu, drugu za vlažnu hranu i posudicu ili pojilicu za vodu. Najviše im odgovaraju sobne temperature između 18 i 22 stepena. Ne treba ih izlagati promaji kao ni niskim temperaturama kako bi izbjegli zimski san tj. hibernaciju.
HRANA
Osnovu ishrane afričkog patuljastog ježa čine insekti. U prirodi se hrane crvima, skakavcima, cvrčcima, paukovima i glistama. Kao najbolja alternativa za kućne uslove preporučuje se hrana za mačke dehidrirana ili mokra. Osim toga ovaj ljubimac će rado jesti voće i povrće. Prija mu paradajz, spanać, šargarepa, endevija, zatim jabuka, banana, pomorandža, dinja, borovnica… Obrok je dobro obogatiti sa malo sviježeg posnog kravljeg sira ili kuhanim jajetom. Voda uvijek treba da bude sviježa i dostupna. Treba imati na umu da su ježevi skloni debljanju i da je potrebno vodti računa o njihovoj težini koja ne bi trebala da bude veća od 500 grama i omogućiti mu što više kretanja.
Vole samoću, nemaju neugodan miris i nisu zahtjevni.
Glasaju se smiješno i neobično, što podsjeća na dahtanje, grebanje, kliktanje i puhanje. Nisu agresivni te ćete ih uz malo strpljenja moći pripitomiti. Ne preporučuju se kao ljubimci maloj djeci.
Jež u pravilu sam održava svoje tijelo i čisti ga lizanjem i trljanjem. Voda nije štetna, ali sam čin kupanja može biti stresan za ježa. Izbjegavajte kupanje ako se ježić uspije sam očistiti ili ga eventualno obrišite  vlažnom krpicom.
Pripitomljavanje ježa treba biti postupno i strpljivo. Za početak, ježić se treba naviknuti na vaš dodir. Bilo bi dobro da ga prvih par dana, primate u ruke zamotane tankim ručnikom. Zatim ga, nježno i oprezno, uzimite u oprane ruke. Ježevi imaju istančan njuh pa ih različiti mirisi (drugi parfem i sl.) mogu zbuniti. "Tvdoglavijim" ježićima možete u kavez staviti svoju majicu kako bi se navikli na vaš miris. Osim mirisa, ježevi imaju istančan sluh pa će prepoznavati i vaš glas. U procesu zbližavanja im nježno i tiho pričajte. Stavite ga u krilo i ponudite mu omiljenu slasticu. Pritom ga možete nježno dirati po leđima, odostraga prema naprijed do njuškice, sve dok se ne prestane smatati u kuglicu i puhati. Taj proces može trajati tjednima.
S vremenom, ježić će vam dopustiti da ga mazite i po dijelovima bez bodlji - njuškici, licu, nožicama i trbuhu.
Kad steknete njegovo povjerenje, ježić će postati vrlo umiljat, šetati će uz vas i po vama i pratiti vas.
Svakako se bavite ježićem rano navečer, kad je budan, jer pospani ježevi znaju biti nervozni pa je pripitomljavanje znatno otežano.
TEMPERAMENTLjubimaci koji ne zahtijevaju puno brige i pažnje. Spadaju u noćne životinje i tek u večernjim satima postaju aktivni pa su takođe pogodni kao kućni ljubimaci i za osobe koje nemaju baš puno vremena. Često ih opisuju kao ljupke i šeprtljave. Miroljubivi su i veoma znatiželjni. Uz malo strpljenja lako se mogu pripitomiti. Dok se ne naviknu na vlasnika i njegov miris znaju da “aktiviraju svoju odbranu” tako što se sklupčaju u lopticu i ispuštaju karakterističan zvuk sličan dubokom šištanju koji kombinuju uz poskakivanje tijelom. Ježa uvijek treba uzimati čistim opranim rukama, da bi se što brže navikao na miris vlasnika i vrlo nježno kako se ne bi uplašio.
Životni vijek ove životinjice je u prosjeku oko 8 -9 godina.
 LIJEP SAM.

Nema komentara:

Objavi komentar