DEGU / čileanske vjeverice / jer ponašanjem podsjećaju na malene živahne vjeverice.

DEGU / čileanske vjeverice / jer ponašanjem podsjećaju na malene živahne vjeverice.

Čileanska vjeverica ili degu izgledom podsjeća na križanca između vjeverice i štakora. Vrlo je uobičajeni i rašireni sisavac u Čileu. Žive u malim zajednicama, ispod stijena i u rupama pod zemljom. Dnevna je životinja - za razliku od ostalih malih glodavaca koji su aktivniji noću, vrlo je aktivan ujutro i poslijepodne. Veličina odraslog degua je jednaka veličini mladog zamorca. 

Ženke su veće od mužjaka, ima repić dug i tanak, zubiće vrlo oštre, boja krzna kreće se od svjetlo žute do narančaste. Vrlo svjetli zubići upozoravaju na nepravilnu ishranu ili bolest. Vrlo je druželjubiv i voli komunicirati sa svojim vlasnikom posebnim zvukom. Istražuju i njuškaju okolinu. Kada ih želimo uzeti u ruku treba biti vrlo oprezan (ne potezati ga za repić) jer se mogu osjetiti ugroženim i ugristi. Vole se kupati u pijesku poput činčila. U prirodi žive oko 15 godina, dok u zatočeništvu od 6-7 godina. Vrlo su aktivni i inteligentni. Trebalo bi ih držati u paru (ako ne želite potomke, možete imati dvije ženke u istom kavezu). Kao samci postaju depresivni, a ponekad i vrlo agresivni.

Ženka nosi mlade oko 90 dana, u leglu može biti od 1-13 mladih koji se od roditelja se odvajaju nakon 5 tjedana. Katarakta i dijabetes su učestala oboljenja. U ishrani se preporuča gotova hrana namijenjena ovoj vrsti, a kao dodatni izvor C vitamina može se dati mrkvica i svježi peršin u manjim količinama. Svježe ili suho voće treba izbjegavati jer degu ne može metabolizirati šećer koji se nalazi u toj hrani.
Degu (lat. Octodon degus) mali je glodavac, endemična vrsta centralnog dijela Čilea koji se može naći na velikim nadmorskim visinama, u području Anda i preko 2.500 m. Za njih je poznato da se hrane izuzetno rijetkom suhom travom i naravno sjemenkama.


Upravo zbog toga nisu naviknute na prehranu koja obiluje hranjivim tvarima, jer može dovesti do oštećenja jetre i šećerne bolesti. U početku ih se koristilo za pokuse zbog istraživanja dijabetesa, međutim kasnije su ih ljudi počeli držati kao kućne ljubimce.



Još ih nazivaju i čileanskim vjevericama jer ponašanjem podsjećaju na malene živahne vjeverice. Poznato je da vole boraviti u jazbinama pod zemljom, a osim toga su jako dobri penjači i naravno trkači. Pored toga su iznimno društvene životinje koje dijele svoj životni prostor, zajedno traže hranu, spavaju te se brinu o mladima.
Građom su jako slični miševima, samo su puno veći, velike glave s manje zašiljenim ušima. Težina odrasle jedinke iznosi 150 do 200 grama. Stražnje noge su snažne građe. Rep je bez dlaka, jedino je vrh repa prekriven gustom dlakom. Rep ima funkciju kod obrane od grabežljivaca. Tijelo je prekriveno gustim mekim krznom, koje se sastoji od žutih i crnih dlaka, koja u kombinaciji prividno daje smeđu nijansu.

Degu ima velike sjekutiće koji, kao i kod ostalih glodavaca, rastu cijeli život te ih degui moraju trošiti glodanjem tvrde hrane ili predmeta. Ženke imaju produženu uretralnu cijev, što otežava razlikovanje spolova. Degu je znatiželjan i inteligentan kućni ljubimac. Za razliku od drugih glodavaca, degu gotovo nikad ne spava, već drijema, osluškujući zvukove iz okoline, te je na taj način spreman da reagira u slučaju opasnosti.

Idealni kavez za degua treba biti dosta velik, ne manji od 40 x 60 širine i 50 cm visine. Kavez obavezno mora biti metalan, s metalnim dnom, jer bi plastični kavez degu uništio u vrlo kratkom vremenskom periodu. Degu se voli penjati, pa se preporuča u kavez staviti dosta polica i grana drveća. Dno kaveza se prekrije piljevinom, a barem jednom tjedno u kavez treba staviti posudicu s pijeskom u kojoj se degui “kupaju” i na taj način održavaju krzno čistim. Vodu ne vole.


Zbog izrazitog stupnja socijalne razvijenosti, nije preporučljivo imati samo jednog degua. Oni vole život u grupama, ali pri tome moram pripaziti da u kavezu ne bude veći broj odraslih muških jedniki, jer u tom slučaju može doći do tučnjave.
Vrlo je zanimljivo promatrati ove životinjice. Preveliki kontakt s vlasnikom i maženje poput kunića ili zamorčića ne vole, pa o tome treba voditi računa odlučite li si nabaviti degua. Životni vijek iznosi oko 6 godina.Degu u prirodi živi u skupinama, stoga mu treba omogućiti društvo. Pate ukoliko nemaju društvo te mogu postati depresivni, bez obzira na brigu i ljubav vlasnika. Najbolje je imati dva degua istog spola, a najbolje se slažu dvije ženke, odnosno degui iz istog legla (braća i sestre). Ukoliko imate više degua, u kavezu držite po jednog mužjaka, jer je i u prirodi samo jedan mužjak predvodnik kolonije. U suprotnom može doći do tučnjave. Ukoliko dovodite drugog degua nakon što se je već prvi udomaćio, upoznajte ih postupno - pregradite kavez ili stavite kavez do kaveza da se upoznaju prije nego počnu živjeti zajedno. Pazite da ne zanemarujete prvog degua, jer će postati ljubomoran na pridošlicu. Degui se dobro slažu s kunićima, činčilama i zamorcima, ali prvo im dajte vremena da se upoznaju na distanci.

Kako pripitomiti degua:
Neko vrijeme će vaš degu biti uplašen i sramežljiv. Pustite ga da se prilagodi na novi prostor, zvukove i mirise. Polagano se približavajte kavezu - bez naglih kretnji. Kako su degui iznimno znatiželjne životinje, sami će vam prići ako im ponudite kakvu poslasticu. Nemojte ih pokušati zgrabiti - ruku lagano stavite u kavez, ponudite poslasticu i degu će se sam iz znatiželje popeti. Ubrzo će se sam početi penjati na vaše ruke i ramena i istraživati vas. Degue nikad ne treba pokušati uhvatiti odozgo. U prirodi, njihov glavni predator su ptice, tako da će takvu kretnju "iz zraka" instinktivno shvatiti kao prijetnju i pobjeći. Najbolje je pustiti degua da se sam popne na ruku, a ako to ne ide, nježno ga podignite od ispod. Također, degui ne vole kada ih se drži zatvorene u ruci. Najbolje ih je držati na otvorenom dlanu i pustiti da se slobodno smjeste ili šeću kako im paše.
Često se vole zavući u rukav. Ako nepravilno držite degua, on vas može ogrepsti jer ima iznimno oštre nokte. Kod nepravilnog držanja, degu se uplaši da će pasti i počne se penjati. Puštajte ih redovito i igrajte se s njima, ali ih nemojte ostaviti bez nadzora, kako ne bi pregrizli električne kablove.
Koliko će vaš degu biti pitom i voljan za komunikacijom, ovisi i o njegovu karakteru.
S vremenom će vam vaš degu potpuno vjerovati, neke će ukućane tek podnositi, dok će nepoznatim ljudima pristupati vrlo oprezno, s dozom straha. Nikako ga ne pokušavajte povlačiti za rep! Degui imaju karakterističan rep koji odbacuju kada smatraju da su ugroženi.

Degu je inteligentan i simpatičan glodavac, vrlo živahan. Znatiželjan je, veseo i dobroćudan. Obožava penjanje, brzo trči i visoko skače, pa ponašanjem podsjeća na vjevericu. Glasa se na puno načina, ovisno o situaciji. Zbog svoje radoznalosti, inteligencije i društvenosti, degu se vrlo lako privikava na ljudsko okruženje. Ako se radi s njima, lako će naučiti raznorazne "trikove". Mogu se odazvati na "poziv", ali mnogo više motivacije pokazuju na šuškanje vrećice s hranom. Također dosta dobro razumiju gestikulaciju, tako da im se da objasniti kada se očekuje od njih da uđu u kavez, vrate se u sobu, popnu u krilo i slično. Ono što im daje poseban šarm je njihova svojeglavost i neovisnost. Vještinu krađe, npr. slatkiša, dovedu do savršenstva. Znaju po desetak minuta sjediti na stolu i čekati da okrenete glavu i u tom trenu ugrabiti nešto sa stola. Druga taktika koju primjenjuju je "žicanje".
Znaju skočiti u krilo, stati na stražnje noge i ostati u toj pozi dok god ne dobiju nešto za jesti.
Za razliku od mnogih životinja, degui nemaju običaj gristi, čak niti kada su uplašeni. Znaju grickati čovjeka iz znatiželje, ali vrlo nježno, bez namjere da

ozljede.