DEGU- Izrazito je socijalna životinja i teško podnosi život kao jedinka.

DEGU- Izrazito je socijalna životinja i teško podnosi život kao jedinka.

Prirodno stanište su mu travnati obronci Anda odnosno Čile i Peru. Popularan je mezimac zbog svoje dugovječnosti, radoznalosti, inteligencije, cijelodnevne aktivnosti, a najviše zbog prijateljskog odnosa sa čovjekom. Oglašava se različitim zvucima i daje na znanje da se buni što je u kavezu, da je gladan, ljut ili tužan. Sve više je zastupljen i na našim prostorima. Rep mu je obrastao dlakom pa asocira na vjevericu. Nazivaju ga i dlakorepim pacovom, iako nije srodan njemu, već činčili i morskom prasetu. Po jakim zadnjim nogama podseća na skočimiša. Najbolje je nabaviti mladu životinju, jer će se lakše adaptirati.

Karakterišu ga krupne crne oči i velike, istaknute i zaobljene uši. Degu veoma dobro čuje i reaguje i na najtiši zvuk. Vid mu je odličan. Zubi glodnjaci su lijepe narandžaste boje zbog apsorpcije hlorofila iz biljne hrane. Periode velike aktivnosti smijenjuju se periodi odmaranja i spavanja.

Degu je veoma radoznao i brzo prihvata društvo ljudi. Izrazito je socijalna životinja i teško podnosi život kao jedinka. Može postati apatičan ili čak uginuti iz tog razloga. Zbog toga mu treba posvetiti mnogo pažnje i čuvati u kavezu zajedno nekoliko ženki iste starosti ili mužjaka i nekoliko ženki. U formiranoj grupi funkcioniše hijerarhijski odnos. Jednu degu porodicu može sačinjavati oko deset životinja. Degu se brzo pripitomi, uzima hranu iz ruke i dozvoljava da se nosi i mazi.

Prilikom uzimanja, degu se ne smije hvatati za rep, jer ima mogućnost da odbaci dio. Rep koji pukne, više nikada ne izraste, ne regeneriše se.

Uspravljen na zadnje noge, degu često osmatra okolinu da bi na vrijeme uočio potencijalnu opasnost ili uhvatio zvuk koji je nagoviještava. Zdrav degu, u odličnoj kondiciji i u idealnim uslovima smještaja može doživjeti i rekordnih 15 godina starosti, mada im je prosječan životni vijek od pet do osam godina.

Polno su zreli između 12 i 16 nedjelja starosti. Najčešće počinju parenje u uzrastu od devet mjeseci. Ženka nosi mladunce 90 dana. U leglu bude od dva do osam mladih, koji se rađaju dlakavog tijela, sa otvorenim očima i odmah imaju mogućnost da vide. Osamostaljuju se sa četiri do pet nedjelja, a uz biljnu hranu sisaju još do osam-devet nedjelja.

Osnovna hrana degua je zrnasta, gotova miješavina za takveglodare, fabrički pakovano sijeno ili iz prirode, ali nikako prašnjavo ibuđavo. Može se hraniti i sviježom, suvom i čistom travom, malo svenulom,granulama za kuniće i činčile, kao i povrćem koje ne sadržišećer.                                                           

Treba voditi računa da obroci ne budu obilni, jer je degu sklon gojenju. Zbog toga semenke suncokreta mogu biti na jelovniku jednom u tri-četiri dana.

Hrana i prerađevine koje sadrže šećer ne smeju biti zastupljeni u ishrani ovog glodara, jer on nema mogućnost apsorpcije šećera te oboljeva od dijabetesa, i može uginuti. Iz tog razloga je voće zabranjeno za degua. Vodu je najzgodnije da pije iz pojilice, u koju povremeno treba dodati C vitamin.

Zbog njihove velike aktivnosti, za tri do pet degua potrebno je obezbijediti bar pola kvadrata površine. Što veći prostor, to bolje. Kavez treba da je od jakog materijala koji ne može progristi. Unutra je dobro postaviti grane po kojima će se degu penjati, grickati ih, ali i spavati na njima. Prostor na kome je postavljen dom za degua je bolje da je u sijenci, nego na direktnom suncu.

Prostirka na dnu kaveza može biti od čiste, krupne piljevine ili od sijena i slame, koji mogu poslužiti i za gnjezdo. Poželjno je obezbijediti mu i redovno kupanje u pijesku za činčile, koji je najbolje sipati u plitku, keramičku tepsiju.

 lijepi smo,...

slatkiš,..