HRČAK- spavat će cijeli dan, a probuditi će se navečer, te biti aktivni cijelu noć.
Opšti opis
Hrčci (Cricetus) su kratkorepi glodari, slični voluharicama gerbilima - pješčarskim pacovima. Ima ih 14 vrsta, od kojih je najpoznatiji zlatni hčak (Mesocricetus auratus). To je kućni ljubimac skromnih prohtijeva, drag dijeci širom svijeta. Svi ti zlatni hrčci su proistekli iz jedne jedine porodice uhvaćene kod Alepoa u Siriji 1930. godine. Ove životinjice nisu tako snažne kao evropski obični hrčak. Hrčci (Cricetus) su aktivni noću. Žive usamljenički, sem za vrijeme parenja. Najmanji hrčci su veličine oko 5,3 cm i težine oko 100 g. Tijelo mu je zbijeno, vrat debeo, glava prilično šiljata, kožne uši srednje su dugačke. Oči su mu krupne i svijetle, a noge su mu kratke. Stopala i prsti su nježni, a kandže su kratke. Rep mu je zašiljen u obliku čuna, ali malo skraćen. Gusta prilično sjajna dlaka , tijesno priljubljena uz tijelo, pokazuje na gornjem dijelu tijela svijetlosmeđežućkastu boju koja se zbog crnih vrhova dlaka malo preliva u sivkastu. Mrlja na obrazima je žuta, donji dio je crn, a noge bijele. Tokom zimskog perioda hibernacije hrčak ne spava dubokim snom već se često budi kako bi se nahranio zalihama, a zanimljivo je da se u tom periodu njegov puls spušta sa uobicajenih 400 do samo 4 otkucaja u minuti.
Hrčkovi se najviše hrane žitaricama. Najviše vole laneno sijeme, bob i grašak. Hrčak koji iskopa jamu u kudelji, obično će spremiti za zimu samo kudeljino sijeme, a to isto vrijedi, ako mu se jama nalazi u polju sa graškom. Zapaženo je da su stariji mužjaci koji imaju dovoljno vremena da probiraju zrnevlje ovo mnogo pažljivije spremili u svoje ostave nego što to čine ženke koje iza posljednjeg legla moraju još na brzu ruku da iskopaju jamu i napune ostavu. Hranu prenosi u vrećima na obrazima. Ponekad u jednom mahu hrčak kući odnese do 50 g zrnevlja.
Razmnožavanje
Otprilike 4 - 5 nedjelja poslije oplođenja, prvi put pred kraj maja, a drugi put u julu, okoti ženka u meko i toplo obloženom gnjezdu 6 - 18 mladunčadi. Oni dolaze na svijet goli i slijepi, ali imaju već zube i vrlo brzo rastu. Neposredno posle koćenja, pošto su se osušili, izgledaju gotovo krvavo crveni i cvile. Drugog ili trećeg dana dobijaju finu pahuljastu dlaku koja ubrzo obavija cijelo tijelo. Otprilike sa osmim ili devetim danom života otvaraju oči i počinju da puzaju po gnjezdu. Majka postupa sa svojim leglom s mnogo ljubavi, pa dopušta i to da joj na sise stavljamo i druge mladunce, čak i onda ako nisu starosti kao njena dijeca. Četrnaestog dana života počinju mladi već da kopaju, a čim to nauče, majka koja je u medjuvremenu već postala neljubazna, pomišlja da ih goni iz jame i prisiljava da se samostalno bore za život.
Hrčak (Cricetus) je životinja koja je rasprostranjena po cijelom sijvetu. Izuzetak su Australija i Novi Zeland gjde ih ima u veoma malom broju jer su proglašeni za štetočine. Kod nas je isto veoma rasprostranjen. Posebno puno ih ima u Evropi i njihova raznovrsnost je ovdje najveća.
Stanište
Podzemna hrčkova gradjevina sastoji se od velikog kotla koji leži u dubini od metar do dva pod zemljom, zatim od kosog izlaznog i jednog okomitog ulaznog kanala. Komora za stanovanje povezana je podzemnim hodnicima sa prostorijom za rezerve, hrčkovom ostavom. Sasvim drukčije gradi svoj stan mužjak, drukčije ženka, a mlade životinje drukčije od starijih. Podzemne hrčkove stanove najlakše prepoznajemo po humkama zemlje koje leže pred izlaznim hodnikom, ova zemlja je pomješana sa pljevom i ljuskama. Ulazna jama se gotovo uvijek okomito spušta u zemlju. Izlazni kanal teče rijetko pravo na naviše, nego se po nekoliko puta savija. Na hodnicima vrlo lako možemo da razaberemo da li je podzemni stan nastanjen ili nije. Ako nalazimo u njemu mahovinu, pljesan ili travu, odnosno ako su zidovi hodnika hrapavi sigurno je da je taj stan napušten, jer svaki hrčak održava svoju kuću. Broj ostava se razlikuje, mladima je dovoljno i jedna, dok oni stariji prave od tri do pet ostava. Dugo je vladala zabluda da hrčci svoju hranu slažu po vrsti žita. Medjutim, dokazano je da oni to ne rade, već da slažu hranu u ostavu po redu kako je donesu. Često ona čak i nije isčišćena, pa među njom možemo naći i plesan i ostatke zemlje. Podzemno gnjezdo ima samo jedan izlaz, a oko osam ulaza. Ženka se uglavnom služi samo jednim. Ljetnja jama se razlikuje od zimske i ona je dosta plića.
Postoji nekoliko vrsta hrčaka – sirijski, ruski i kineski su najčešće vrste. Razlikuju se po boji i duljini krzna, veličini, te nešto manje po karakteru, no u načelu su isti.
Ukoliko ne želite svakih dva mjeseca imati potomstvo, nikako ne kupujte par. No, isto tako ako želite nekoliko hrčaka istog spola, raspitajte se mogu li biti zajedno.
Radi se o vrlo zaigranim životinjicama, spremnima za akciju. Poželjno ih je svaki dan puštati iz krletke u šetnju stanom. Vrlo su lukave i prepredene, te se vole penjati, što znači da ih uvijek morate imati na oku. Ne smijete imati otvorene prozore i vrata jer će vam pobjeći. Vole se zavlačiti ispod kauča, iza ormara, a ako nisu dovoljno pripitomljeni, teško ćete ga namamiti van.
Zbog toga budite strpljivi kada ga nabavite. Prvih nekoliko dana nemojte ga puštati iz krletke, no redovito mu dopustite da vas onjuši, privikne se na vaš glas. Pokušajte ga lagano primit u ruku i maziti.
Kada primjetite da se prilagodio na okruženje, polako ga počnite puštati iz krletke, neka istražuje.
Smještaj i hranaKrletka mora biti metalna i namijenjena za hrčke i ostale glodavce, jer u suprotnom će vrlo lako naći izlaz i pobjeći.
Naime, većini hrčaka, je osim igre u kolutu, cijeloživotna misija pobjeći iz kaveza. Nemojte ih podcjenjivati. Kavez je najbolje opremiti s pojilicom, kućicom u kojoj će spavati cijeli dan, posudicom za jelo i kotačem. Kao podlogu najbolje je staviti strugotine od drva, a krletku ne trebate čistiti svaki dan, jer su vrlo uredne životinjice. Dovoljno je dva puta na tjedan. Jedu sjemenke koje možete kupiti u svim centrima za kućne ljubimce, a vole i svježe korijenasto i gomoljasto povrće, te različite vrste sjemenki.
Zanimljivo je spomenuti da sa svake strane imaju kesice u koju stavljaju hranu, pa se nemojte preplašiti ukoliko ju počne „nekontrolirano“ trpati u sebe.
Postoji vrlo mala mogućnost da vas ugrize, iako nije nemoguće. To će se dogoditi ukoliko ga iznenadite dok spava, preplašite ili previše uznemirite. No, to su zaista iznimne situacije. Inače, od njega nećete čuti nikakvo glasanje.
Opšti opis
Hrčci (Cricetus) su kratkorepi glodari, slični voluharicama gerbilima - pješčarskim pacovima. Ima ih 14 vrsta, od kojih je najpoznatiji zlatni hčak (Mesocricetus auratus). To je kućni ljubimac skromnih prohtijeva, drag dijeci širom svijeta. Svi ti zlatni hrčci su proistekli iz jedne jedine porodice uhvaćene kod Alepoa u Siriji 1930. godine. Ove životinjice nisu tako snažne kao evropski obični hrčak. Hrčci (Cricetus) su aktivni noću. Žive usamljenički, sem za vrijeme parenja. Najmanji hrčci su veličine oko 5,3 cm i težine oko 100 g. Tijelo mu je zbijeno, vrat debeo, glava prilično šiljata, kožne uši srednje su dugačke. Oči su mu krupne i svijetle, a noge su mu kratke. Stopala i prsti su nježni, a kandže su kratke. Rep mu je zašiljen u obliku čuna, ali malo skraćen. Gusta prilično sjajna dlaka , tijesno priljubljena uz tijelo, pokazuje na gornjem dijelu tijela svijetlosmeđežućkastu boju koja se zbog crnih vrhova dlaka malo preliva u sivkastu. Mrlja na obrazima je žuta, donji dio je crn, a noge bijele. Tokom zimskog perioda hibernacije hrčak ne spava dubokim snom već se često budi kako bi se nahranio zalihama, a zanimljivo je da se u tom periodu njegov puls spušta sa uobicajenih 400 do samo 4 otkucaja u minuti.
Hrčkovi se najviše hrane žitaricama. Najviše vole laneno sijeme, bob i grašak. Hrčak koji iskopa jamu u kudelji, obično će spremiti za zimu samo kudeljino sijeme, a to isto vrijedi, ako mu se jama nalazi u polju sa graškom. Zapaženo je da su stariji mužjaci koji imaju dovoljno vremena da probiraju zrnevlje ovo mnogo pažljivije spremili u svoje ostave nego što to čine ženke koje iza posljednjeg legla moraju još na brzu ruku da iskopaju jamu i napune ostavu. Hranu prenosi u vrećima na obrazima. Ponekad u jednom mahu hrčak kući odnese do 50 g zrnevlja.
Razmnožavanje
Otprilike 4 - 5 nedjelja poslije oplođenja, prvi put pred kraj maja, a drugi put u julu, okoti ženka u meko i toplo obloženom gnjezdu 6 - 18 mladunčadi. Oni dolaze na svijet goli i slijepi, ali imaju već zube i vrlo brzo rastu. Neposredno posle koćenja, pošto su se osušili, izgledaju gotovo krvavo crveni i cvile. Drugog ili trećeg dana dobijaju finu pahuljastu dlaku koja ubrzo obavija cijelo tijelo. Otprilike sa osmim ili devetim danom života otvaraju oči i počinju da puzaju po gnjezdu. Majka postupa sa svojim leglom s mnogo ljubavi, pa dopušta i to da joj na sise stavljamo i druge mladunce, čak i onda ako nisu starosti kao njena dijeca. Četrnaestog dana života počinju mladi već da kopaju, a čim to nauče, majka koja je u medjuvremenu već postala neljubazna, pomišlja da ih goni iz jame i prisiljava da se samostalno bore za život.
Hrčak (Cricetus) je životinja koja je rasprostranjena po cijelom sijvetu. Izuzetak su Australija i Novi Zeland gjde ih ima u veoma malom broju jer su proglašeni za štetočine. Kod nas je isto veoma rasprostranjen. Posebno puno ih ima u Evropi i njihova raznovrsnost je ovdje najveća.
Stanište
Podzemna hrčkova gradjevina sastoji se od velikog kotla koji leži u dubini od metar do dva pod zemljom, zatim od kosog izlaznog i jednog okomitog ulaznog kanala. Komora za stanovanje povezana je podzemnim hodnicima sa prostorijom za rezerve, hrčkovom ostavom. Sasvim drukčije gradi svoj stan mužjak, drukčije ženka, a mlade životinje drukčije od starijih. Podzemne hrčkove stanove najlakše prepoznajemo po humkama zemlje koje leže pred izlaznim hodnikom, ova zemlja je pomješana sa pljevom i ljuskama. Ulazna jama se gotovo uvijek okomito spušta u zemlju. Izlazni kanal teče rijetko pravo na naviše, nego se po nekoliko puta savija. Na hodnicima vrlo lako možemo da razaberemo da li je podzemni stan nastanjen ili nije. Ako nalazimo u njemu mahovinu, pljesan ili travu, odnosno ako su zidovi hodnika hrapavi sigurno je da je taj stan napušten, jer svaki hrčak održava svoju kuću. Broj ostava se razlikuje, mladima je dovoljno i jedna, dok oni stariji prave od tri do pet ostava. Dugo je vladala zabluda da hrčci svoju hranu slažu po vrsti žita. Medjutim, dokazano je da oni to ne rade, već da slažu hranu u ostavu po redu kako je donesu. Često ona čak i nije isčišćena, pa među njom možemo naći i plesan i ostatke zemlje. Podzemno gnjezdo ima samo jedan izlaz, a oko osam ulaza. Ženka se uglavnom služi samo jednim. Ljetnja jama se razlikuje od zimske i ona je dosta plića.
Bez obzira koju vrstu hrčka uzeli, evo
nekoliko važnih stvari na koje morate obratiti pozornost prilikom
kupnje.
- Nosić hrčka kojeg planirate kupiti mora biti suh
- Oči mu moraju biti okrugle, širom otvorene i sjajne, bez iscjetka
- Krzno mora biti sjajno, mekano i kompletno
- Refleksi moraju biti brzi
- Ne smije biti stariji od osam tjedana
Postoji nekoliko vrsta hrčaka – sirijski, ruski i kineski su najčešće vrste. Razlikuju se po boji i duljini krzna, veličini, te nešto manje po karakteru, no u načelu su isti.
Ukoliko ne želite svakih dva mjeseca imati potomstvo, nikako ne kupujte par. No, isto tako ako želite nekoliko hrčaka istog spola, raspitajte se mogu li biti zajedno.
Hrčci se više ne mogu smatrati neobičnim kućnim ljubimcima,
upravo suprotno. Oni su danas sve traženiji u trgovinama s kućnim
ljubimcima, upravo zbog svoje ljepote, simpatičnosti, ljubavi koju
pružaju, inteligencije i mnogih drugih osobina i prednosti.
Prva stvar koju trebate znati prije nego što nabavite bilo koju
vrstu hrčka je da se radi o noćnim životinjama. Dakle, spavat će
cijeli dan, a probuditi će se navečer, te biti aktivni cijelu noć.
Zbog toga, nije baš preporučljivo da ga tijekom noći imate u sobi
gdje spavate, jer će vam smetati buka. Nije ih baš poželjno buditi
po danu, jer ćete im narušiti njihov bioritam, što može biti loše
za njihovo zdravlje i raspoloženje. Upravo je i to prvi razlog zbog
čega nije preporučljivo da ih kupujete djeci mlađoj od sedam
godina. No, svaka večer će vam zbog toga biti vrlo zabavna.Radi se o vrlo zaigranim životinjicama, spremnima za akciju. Poželjno ih je svaki dan puštati iz krletke u šetnju stanom. Vrlo su lukave i prepredene, te se vole penjati, što znači da ih uvijek morate imati na oku. Ne smijete imati otvorene prozore i vrata jer će vam pobjeći. Vole se zavlačiti ispod kauča, iza ormara, a ako nisu dovoljno pripitomljeni, teško ćete ga namamiti van.
Zbog toga budite strpljivi kada ga nabavite. Prvih nekoliko dana nemojte ga puštati iz krletke, no redovito mu dopustite da vas onjuši, privikne se na vaš glas. Pokušajte ga lagano primit u ruku i maziti.
Kada primjetite da se prilagodio na okruženje, polako ga počnite puštati iz krletke, neka istražuje.
Smještaj i hranaKrletka mora biti metalna i namijenjena za hrčke i ostale glodavce, jer u suprotnom će vrlo lako naći izlaz i pobjeći.
Naime, većini hrčaka, je osim igre u kolutu, cijeloživotna misija pobjeći iz kaveza. Nemojte ih podcjenjivati. Kavez je najbolje opremiti s pojilicom, kućicom u kojoj će spavati cijeli dan, posudicom za jelo i kotačem. Kao podlogu najbolje je staviti strugotine od drva, a krletku ne trebate čistiti svaki dan, jer su vrlo uredne životinjice. Dovoljno je dva puta na tjedan. Jedu sjemenke koje možete kupiti u svim centrima za kućne ljubimce, a vole i svježe korijenasto i gomoljasto povrće, te različite vrste sjemenki.
Zanimljivo je spomenuti da sa svake strane imaju kesice u koju stavljaju hranu, pa se nemojte preplašiti ukoliko ju počne „nekontrolirano“ trpati u sebe.
Postoji vrlo mala mogućnost da vas ugrize, iako nije nemoguće. To će se dogoditi ukoliko ga iznenadite dok spava, preplašite ili previše uznemirite. No, to su zaista iznimne situacije. Inače, od njega nećete čuti nikakvo glasanje.