DEGU / čileanske vjeverice / jer ponašanjem podsjećaju na
malene živahne vjeverice.
Čileanska vjeverica ili degu izgledom podsjeća na
križanca između vjeverice i štakora. Vrlo je uobičajeni i rašireni sisavac u
Čileu. Žive u malim zajednicama, ispod stijena i u rupama pod zemljom. Dnevna
je životinja - za razliku od ostalih malih glodavaca koji su aktivniji noću,
vrlo je aktivan ujutro i poslijepodne. Veličina odraslog degua je jednaka
veličini mladog zamorca.
Ženke su veće od mužjaka, ima repić dug i tanak, zubiće vrlo oštre, boja
krzna kreće se od svjetlo žute do narančaste. Vrlo svjetli zubići upozoravaju
na nepravilnu ishranu ili bolest. Vrlo je druželjubiv i voli komunicirati sa
svojim vlasnikom posebnim zvukom. Istražuju i njuškaju okolinu. Kada ih želimo
uzeti u ruku treba biti vrlo oprezan (ne potezati ga za repić) jer se mogu osjetiti
ugroženim i ugristi. Vole se kupati u pijesku poput činčila. U prirodi žive oko
15 godina, dok u zatočeništvu od 6-7 godina. Vrlo su aktivni i
inteligentni. Trebalo bi ih držati u paru (ako ne želite potomke, možete imati
dvije ženke u istom kavezu). Kao samci postaju depresivni, a ponekad i vrlo
agresivni.
Ženka nosi mlade oko 90 dana, u leglu može biti od 1-13 mladih koji se od
roditelja se odvajaju nakon 5 tjedana. Katarakta i dijabetes su učestala
oboljenja. U ishrani se preporuča gotova hrana namijenjena ovoj vrsti, a kao
dodatni izvor C vitamina može se dati mrkvica i svježi peršin u manjim
količinama. Svježe ili suho voće treba izbjegavati jer degu ne može
metabolizirati šećer koji se nalazi u toj hrani.
Degu (lat.
Octodon degus) mali je glodavac, endemična vrsta
centralnog dijela Čilea koji se može naći na velikim nadmorskim visinama, u
području Anda i preko 2.500 m. Za njih je poznato da se hrane izuzetno rijetkom
suhom travom i naravno sjemenkama.
Upravo zbog toga nisu naviknute na prehranu koja obiluje hranjivim tvarima,
jer može dovesti do oštećenja jetre i šećerne bolesti. U početku ih se
koristilo za pokuse zbog istraživanja dijabetesa, međutim kasnije su ih ljudi
počeli držati kao kućne ljubimce.
Još ih nazivaju i čileanskim vjevericama jer ponašanjem podsjećaju na malene
živahne vjeverice. Poznato je da vole boraviti u jazbinama pod zemljom, a osim
toga su jako dobri penjači i naravno trkači. Pored toga su iznimno društvene
životinje koje dijele svoj životni prostor, zajedno traže hranu, spavaju te se
brinu o mladima.
Građom su jako slični miševima, samo su puno veći, velike glave s manje
zašiljenim ušima. Težina odrasle jedinke iznosi 150 do 200 grama. Stražnje noge
su snažne građe. Rep je bez dlaka, jedino je vrh repa prekriven gustom dlakom.
Rep ima funkciju kod obrane od grabežljivaca. Tijelo je prekriveno gustim mekim
krznom, koje se sastoji od žutih i crnih dlaka, koja u kombinaciji prividno
daje smeđu nijansu.
Degu ima velike sjekutiće koji, kao i kod ostalih glodavaca,
rastu cijeli život te ih degui moraju trošiti glodanjem tvrde hrane ili
predmeta. Ženke imaju produženu uretralnu cijev, što otežava razlikovanje
spolova. Degu je znatiželjan i inteligentan kućni ljubimac. Za razliku od
drugih glodavaca, degu gotovo nikad ne spava, već drijema, osluškujući zvukove
iz okoline, te je na taj način spreman da reagira u slučaju opasnosti.
Idealni kavez za degua treba biti dosta velik, ne manji od 40 x 60 širine i
50 cm visine. Kavez obavezno mora biti metalan, s metalnim dnom, jer bi
plastični kavez degu uništio u vrlo kratkom vremenskom periodu. Degu se voli
penjati, pa se preporuča u kavez staviti dosta polica i grana drveća. Dno
kaveza se prekrije piljevinom, a barem jednom tjedno u kavez treba staviti
posudicu s pijeskom u kojoj se degui “kupaju” i na taj način održavaju krzno
čistim. Vodu ne vole.
Zbog izrazitog stupnja socijalne razvijenosti, nije preporučljivo imati samo
jednog degua. Oni vole život u grupama, ali pri tome moram pripaziti da u
kavezu ne bude veći broj odraslih muških jedniki, jer u tom slučaju može doći
do tučnjave.
Vrlo je zanimljivo promatrati ove životinjice. Preveliki kontakt s vlasnikom
i maženje poput kunića ili zamorčića ne vole, pa o tome treba voditi računa
odlučite li si nabaviti degua. Životni vijek iznosi oko 6 godina.
Degu u prirodi živi u
skupinama, stoga mu treba omogućiti društvo. Pate ukoliko nemaju
društvo te mogu postati depresivni, bez obzira na brigu i ljubav
vlasnika. Najbolje je imati dva degua istog spola, a najbolje se slažu
dvije ženke, odnosno degui iz istog legla (braća i sestre). Ukoliko
imate više degua, u kavezu držite po jednog mužjaka, jer je i u prirodi
samo jedan mužjak predvodnik kolonije. U suprotnom može doći do
tučnjave. Ukoliko dovodite drugog degua nakon što se je već prvi
udomaćio, upoznajte ih postupno - pregradite kavez ili stavite kavez do
kaveza da se upoznaju prije nego počnu živjeti zajedno. Pazite da ne
zanemarujete prvog degua, jer će postati ljubomoran na pridošlicu.
Degui se dobro slažu s kunićima, činčilama i zamorcima, ali prvo im
dajte vremena da se upoznaju na distanci.
Kako pripitomiti degua:
Neko
vrijeme će vaš degu biti uplašen i sramežljiv. Pustite ga da se
prilagodi na novi prostor, zvukove i mirise. Polagano se približavajte
kavezu - bez naglih kretnji. Kako su degui iznimno znatiželjne
životinje, sami će vam prići ako im ponudite kakvu poslasticu. Nemojte
ih pokušati zgrabiti - ruku lagano stavite u kavez, ponudite
poslasticu i degu će se sam iz znatiželje popeti. Ubrzo će se sam
početi penjati na vaše ruke i ramena i istraživati vas. Degue
nikad ne treba pokušati uhvatiti odozgo. U prirodi, njihov glavni
predator su ptice, tako da će takvu kretnju "iz zraka" instinktivno
shvatiti kao prijetnju i pobjeći. Najbolje je pustiti degua da se sam
popne na ruku, a ako to ne ide, nježno ga podignite od ispod. Također,
degui ne vole kada ih se drži zatvorene u ruci. Najbolje ih je držati
na otvorenom dlanu i pustiti da se slobodno smjeste ili šeću kako im
paše.
Često se vole zavući u rukav. Ako nepravilno držite degua, on
vas može ogrepsti jer ima iznimno oštre nokte. Kod nepravilnog držanja,
degu se uplaši da će pasti i počne se penjati. Puštajte ih redovito i
igrajte se s njima, ali ih nemojte ostaviti bez nadzora, kako ne bi
pregrizli električne kablove.
Koliko će vaš degu biti pitom i voljan za komunikacijom, ovisi i o njegovu karakteru.
S
vremenom će vam vaš degu potpuno vjerovati, neke će ukućane tek
podnositi, dok će nepoznatim ljudima pristupati vrlo oprezno, s dozom
straha. Nikako ga ne pokušavajte povlačiti za rep! Degui imaju
karakterističan rep koji odbacuju kada smatraju da su ugroženi.
Degu je inteligentan i
simpatičan glodavac, vrlo živahan. Znatiželjan je, veseo i dobroćudan.
Obožava penjanje, brzo trči i visoko skače, pa ponašanjem podsjeća na
vjevericu. Glasa se na puno načina, ovisno o situaciji. Zbog svoje
radoznalosti, inteligencije i društvenosti, degu se vrlo lako privikava
na ljudsko okruženje. Ako se radi s njima, lako će naučiti raznorazne
"trikove". Mogu se odazvati na "poziv", ali mnogo više motivacije
pokazuju na šuškanje vrećice s hranom. Također dosta dobro razumiju
gestikulaciju, tako da im se da objasniti kada se očekuje od njih da
uđu u kavez, vrate se u sobu, popnu u krilo i slično. Ono što im daje
poseban šarm je njihova svojeglavost i neovisnost. Vještinu krađe, npr.
slatkiša, dovedu do savršenstva. Znaju
po desetak minuta sjediti na stolu i čekati da okrenete glavu i u tom
trenu ugrabiti nešto sa stola. Druga taktika koju primjenjuju je
"žicanje".
Znaju skočiti u krilo, stati na stražnje noge i ostati u toj pozi dok god ne dobiju nešto za jesti.
Za
razliku od mnogih životinja, degui nemaju običaj gristi, čak niti kada
su uplašeni. Znaju grickati čovjeka iz znatiželje, ali vrlo nježno,
bez namjere da
ozljede.
